Akademik Hrvoje Požar
"Najskuplja je električna energija ona koje nema"
Biografija
Obrazovanje
Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a prvo desetljeće njegova rada vezano je uz formalno zaposlenje u nekadašnjim poslovnim organizacijama iz kojih je potekla današnja Hrvatska elektroprivreda (HEP), gdje je potkraj 1946. organizirao, a nakon toga i vodio prvu dispečersku službu na području Dalmacije. Tijekom cijelog radnoga vijeka sudjelovao je u rješavanju mnogih kompleksnih studijskih i analitičkih zadataka te u kreiranju koncepata i određivanju veličine izgradnje svih elektrana koje su izgrađene do 1990.
Bio je začetnik dosljedne primjene stručnih i znanstvenih metoda u svim segmentima razvoja, izgradnje i korištenja elektrana i elektroenergetske mreže, integralnog promatranja svih energetskih sustava, uspostave ekonomskih odnosa prema realnim troškovima i ukupnom gospodarenju energijom za potrebe HEP-a, unaprjeđujući tako njegovo poslovanje.
Punih 50 godina bio je duboko predan istraživanju svih oblika racionalnog i ekonomičnog korištenja energije za potrebe čovjeka i njegove životne sredine. Bio je veliki pobornik najveće moguće energetske samostalnosti svake zemlje jer se bez nje ne može imati niti politička samostalnost.
Utjecaj
Hrvoje Požar je počeo je raditi na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1951. godine kao asistent. Karijeru je nastavio kao docent (1953.), izvanredni profesor (1957.) i redoviti profesor (1960.–1985.). U dva navrata obnašao je dužnost dekana Elektrotehničkog fakulteta: od 1960. do 1962. i od 1968. do 1970. godine.
Bio je i prorektor zagrebačkog Sveučilišta od 1970. do 1972.godine., a s rektorom Ivanom Supekom i prorektorom Nikšom Allefrettijem zaslužan je za osnivanje Sveučilišnog računskog centra (SRCE).
Poznat pod nadimkom Profesor, Hrvoje Požar je bio omiljen među učenicima zbog svog entuzijazma, savjesnosti i predanosti radu. Sudjelovao je u četiri značajne reforme kojima se studij usklađivao s najboljom europskom praksom i potrebama znanja. Neprocjenjiv je njegov doprinos kojim se studij elektrotehnike na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu svrstao uz bok svjetskim fakultetima.
Hrvoje Požar bio je glavni urednik Tehničke enciklopedije Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža od 1976. do 1991. Uređujući to dosad najopsežnije enciklopedijsko djelo na hrvatskome jeziku te jedno od rijetkih sličnih djela u svijetu, svrstao se među velikane domaće i svjetske leksikografije. Sa Zavodom je surađivao još od 1960., a s uredništvom Enciklopedije od 1966. Kao čovjek široke naobrazbe i vrstan inženjer, radom na Enciklopediji dao je osobni pečat usustavljenju znanja s područja tehničkih znanosti te razvoju hrvatskoga tehničkoga nazivlja.
Znanost
Bio je glavni tajnik današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (nekadašnji JAZU) punih 13 godina (od 1978. do 1991.), što je najduži mandat u povijesti Akademije. Utemeljitelj je i svjetski poznate Zagrebačke energetske škole, tradicije znanstvenoistraživačkoga rada od 1953., kroz koju su mnogi mladi inženjeri i znanstvenici stasali i naučili kako pristupati problemima u području energetike.
Usporedno s djelovanjem na Elektrotehničkom fakultetu i Akademiji, Hrvoje Požar je sudjelovao u radu Instituta za elektroprivredu u Zagrebu. Jedna skupina stručnjaka iz Instituta za elektroprivredu, koja je najizravnije surađivala s prof. Požarom, ubrzo nakon njegove smrti pokrenula je inicijativu da se osnuje novi institut. Godine 1994. osnovan je institut koji je u njegovu čast nazvan Energetskim institutom Hrvoje Požar (EIHP).
Hrvatsko energetsko društvo (HED) je 1992. godine u njegovu čast uspostavilo Zakladu Hrvoje Požar koja svake godine, počevši od 1995., nagrađuje istaknute hrvatske energetičare i studente, znanstvenike i stručne djelatnike za doprinos razvoju energetike, inovacije s područja energetike, racionalno gospodarenje energijom, unaprjeđenje kvalitete okoliša vezano uz energetski sektor te za popularizaciju energetike.
Biografija
Hrvoje Požar (Knin, 5. srpnja 1916. – Zagreb, 30. lipnja 1991.) jedan je od najznačajnijih hrvatskih znanstvenika, zaslužan za razvoj elektroenergetike, ali i znanosti ukupno. Postigao je veliki uspjeh kao znanstvenik, sveučilišni profesor i leksikograf. Područja njegova interesa bila su mnogobrojna: hidroelektrane, termoelektrane, nuklearne elektrane, obnovljivi izvori energije, energetske bilance. Autor je 319 stručnih i znanstvenih radova, članaka, referata i knjiga u Hrvatskoj i inozemstvu.
Bio je začetnik dosljedne primjene stručnih i znanstvenih metoda u svim segmentima razvoja, izgradnje i korištenja elektrana i elektroenergetske mreže, integralnog promatranja svih energetskih sustava, uspostave ekonomskih odnosa prema realnim troškovima i ukupnom gospodarenju energijom za potrebe Hrvatske elektroprivrede poslovanje.
Obrazovanje
Diplomirao je na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a prvo desetljeće njegova rada vezano je uz formalno zaposlenje u nekadašnjim poslovnim organizacijama iz kojih je potekla današnja Hrvatska elektroprivreda (HEP), gdje je potkraj 1946. organizirao, a nakon toga i vodio prvu dispečersku službu na području Dalmacije. Tijekom cijelog radnoga vijeka sudjelovao je u rješavanju mnogih kompleksnih studijskih i analitičkih zadataka te u kreiranju koncepata i određivanju veličine izgradnje svih elektrana koje su izgrađene do 1990.
Punih 50 godina bio je duboko predan istraživanju svih oblika racionalnog i ekonomičnog korištenja energije za potrebe čovjeka i njegove životne sredine. Bio je veliki pobornik najveće moguće energetske samostalnosti svake zemlje jer se bez nje ne može imati niti politička samostalnost.
Bio je i prorektor zagrebačkog Sveučilišta od 1970. do 1972.godine., a s rektorom Ivanom Supekom i prorektorom Nikšom Allefrettijem zaslužan je za osnivanje Sveučilišnog računskog centra (SRCE).
“Najskuplja je električna energija ona koje nema.
Utjecaj
Hrvoje Požar je počeo je raditi na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1951. godine kao asistent. Karijeru je nastavio kao docent (1953.), izvanredni profesor (1957.) i redoviti profesor (1960.–1985.). U dva navrata obnašao je dužnost dekana Elektrotehničkog fakulteta: od 1960. do 1962. i od 1968. do 1970. godine.
Bio je i prorektor zagrebačkog Sveučilišta od 1970. do 1972.godine., a s rektorom Ivanom Supekom i prorektorom Nikšom Allefrettijem zaslužan je za osnivanje Sveučilišnog računskog centra (SRCE).
Znanost
Bio je glavni tajnik današnje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (nekadašnji JAZU) punih 13 godina (od 1978. do 1991.), što je najduži mandat u povijesti Akademije. Utemeljitelj je i svjetski poznate Zagrebačke energetske škole, tradicije znanstvenoistraživačkoga rada od 1953., kroz koju su mnogi mladi inženjeri i znanstvenici stasali i naučili kako pristupati problemima u području energetike.
Usporedno s djelovanjem na Elektrotehničkom fakultetu i Akademiji, Hrvoje Požar je sudjelovao u radu Instituta za elektroprivredu u Zagrebu. Jedna skupina stručnjaka iz Instituta za elektroprivredu, koja je najizravnije surađivala s prof. Požarom, ubrzo nakon njegove smrti pokrenula je inicijativu da se osnuje novi institut. Godine 1994. osnovan je institut koji je u njegovu čast nazvan Energetskim institutom Hrvoje Požar (EIHP).
Hrvatsko energetsko društvo (HED) je 1992. godine u njegovu je čast ustanovilo Zakladu Hrvoje Požar koja svake godine, počevši od 1995., nagrađuje istaknute hrvatske energetičare i studente, znanstvenike i stručne djelatnike za doprinos razvoju energetike, za inovacije s područja energetike, racionalno gospodarenje energijom, unaprjeđenje kvalitete okoliša vezano uz energetski sektor te za popularizaciju energetike.
