autor: Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar
Kada je počeo rat u Ukrajini i značajno smanjena isporuka prirodnog plina iz Rusije prema Europi, tema koja se probila u prvi plan bila je energetska sigurnost i samodostatnost. Rat u Ukrajini brutalno nas je podsjetio na slabosti europskog energetskog sustava: ovisnost o uvoznim energentima, troma birokracija i izostanak hrabrog strateškog promišljanja i liderstva ostavili su Europsku uniju ranjivom, ne samo energetski, već i politički.
Lekcija koju smo tada trebali naučili jest da ne trebamo samo diverzificirati izvore energije i povećati energetsku samodostatnost, već i da energetska sigurnost uključuje tehničku i industrijsku samodostatnost. U prijevodu, nije dovoljno imati Sunce, vjetar ili vodu – moramo imati i kapacitete da ih pretvorimo u megavatsate.
Danas, tri godine kasnije stigla nam je nova velika kriza. Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa ponosno se razmeće uvođenjem carina, globalna trgovina postaje arena u kojoj dominacija dolazi kroz proizvodne lance, žustro se s obje strane Atlantika raspravlja o povratku industrijske proizvodnje kući, a neki već sklapaju nove dogovore i pišu novo poglavlje svjetske ekonomije.
Ključno pitanje u ovoj krizi više nije kako preživjeti zimu bez ruskog plina, već kako iskoristiti novonastalu situaciju za vlastiti razvoj. Ova kriza može biti prijelomni trenutak.
Cijelu kolumnu možete pročitati na linku: https://www.energetika-net.com/kratki-spoj/zelena-industrija-mora-biti-iduci-korak-u-energetskoj-tranziciji
