Akademik Božo Udovičić rođen je 1933. godine u selu Rašljke, općina Tomislavgrad. Od 1959. godine radio je na problemima energetike u Institutu za elektroprivredu u Zagrebu, iz kojeg je kasnije nastao Energetski institut Hrvoje Požar (EIHP). Uz rad u Institutu preuzeo je 1977. godine predavanja iz energetike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, gdje je najprije izvanredni (1978. godine), a potom redoviti profesor (1983. godine) u dopunskom radu. Godine 1980. preuzeo je nastavu na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a 1996. godine i na Elektrotehničkom fakultetu u Osijeku, gdje je od tada u radnom odnosu. Početkom 1997. godine biran je za redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
U prvoj i drugoj vladi Republike Hrvatske akademik Udovičić je bio ministar za energetiku i industriju. Od 1992. godine radio je u Hrvatskoj gospodarskoj komori na mjestu dopredsjednika zaduženoga za energetiku, zaštitu okoliša i sustav kvalitete, a također je bio i predsjednik Znanstvenog savjeta EIHP-a. Akademik Udovičić je bio član Međunarodne konferencije za velike mreže CIGRE u Parizu, član Predsjedništva Nacionalnog komiteta Svjetskog kongresa za energiju, predsjednik Znanstvenog vijeća za energetiku HAZU, član lzvršnog odbora Znanstvenog savjeta za tehnološki razvoj i Znanstvenog savjeta za naftu HAZU, te Član Nacionalnog komiteta za zaštitu prirodne i kulturne baštine.
Kao jedan od vodećih hrvatskih znanstvenika i stručnjaka u području kompleksne energetike, akademik Udovičić je dobitnik mnogih nagrada i odlikovanja. Kao prvi suradnik i nasljednik akademika Hrvoja Požara, suosnivač je, može se reći, svjetski prepoznatljive ‘Zagrebačke energetske škole’.
U znanstveni i stručni opus akademika Udovičića ubrajaju se deseci knjiga, članaka u znanstvenim i stručnim časopisima, elaborata, studija i drugih priloga, ukupno preko dvije stotine. Osobito su značajni njegovi znanstveni rezultati na razradi i razvoju modela za planiranje razvoja energetskih sustava, uvođenju ekonomskih zakonitosti u energetske analize, cjelokupnom sagledavanju utjecaja energetike na okoliš.
Za svoj znanstveni i stručni rad nagrađen je:
- 1975. g. nagradom “Nikola Tesla”
- 1988. g. “Nagradom grada Zagreba”
- 1994. g. nagradom “Josip Juraj Strossmayer”
- 1995. g. nagradom “Hrvoje Požar”
- 2021. nagrada za životno djelo u stvaranju i radu HRO CIGRE
- Akademik Udovičič odlikovan je:
- 1978. g. Ordenom rada sa zlatnim vijencem
- 1992. g. Spomenicom Domovinskog rata
- 1995. g. Redom hrvatskog trolista
- 1998. g. Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića
- 2003. g. biran je za počasnog građanina Požege
- 2005. g. biran je za prvog počasnog građanina općine Jakšić
Veliki je doprinos akademika Udovičića uvođenju uporabe računala u energetici, uz izradu originalnih računalnih programa korištenih za energetske analize. Dogradnja postojećih i izrada novih metoda, uz uporabu računala i obimnih baza podataka, na tadašnjoj su svjetskoj razini, a jedan od motiva za njihov razvoj bilo je nastojanje da se znanstvenim argumentima postigne protuteža neutemeljenom donošenju strateških odluka od strane političara, kako bi dao doprinos održivom i promišljenom strateškom razvoju te važne grane hrvatskog gospodarstva. Akademici Požar i Udovičić uveli su u istraživački rad koncept energetsko-ekonomske vrijednosti elektrane.
Akademik Udovičić prvi je u nas znanstveno sagledao sveukupnost ekoloških problema vezanih za energetiku uz sustavnu analizu energetski uzrokovanih posljedica zagađenja i mogućnosti očuvanja okoliša. Pritom je Udovičić zastupao tezu da budući tehnološki razvoj mora ujedno biti i ekološki razvoj.
Radeći u Institutu za elektroprivredu, Udovičić se dokazao kao izvanredan istraživač, stručnjak, rukovoditelj, koordinator i nositelj brojnih znanstvenih i stručnih projekata i zadataka, sa značajnim znanstvenim i stručnim rezultatima. Područja znanstveno-istraživačkog rada akademika Udovičića i njegov utjecaj na razvoj hrvatske energetike su impresivni. Težište Udovičićevog znanstvenog i stručnog rada je na kompleksnoj energetici, koju karakterizira puno uvažavanje, osim tehnoloških, također i ekonomskih, ekoloških i socioloških faktora, dakle visoka razina interdisciplinarnosti u pristupu.
Nedvojbeno je da je akademik Udovičić bio znanstvenik širokog opusa te da je svojim radom dao veliki doprinos razvoju znanosti, razvoju energetske misli i gospodarskom razvoju Republike Hrvatske.
Iz posljednjih radova akademika Udovičića, posebno knjiga, vide se neke neenergetske, ali vrlo važne teme njegova razmišljanja, a to su: slobodno tržište i globalizacija, mir i pravda, moralna posrtanja, promjena poimanja vrijednosti, obitelj, narod, odgovornost za opće dobro, ravnomjernost blagostanja, ozdravljenje okoliša i čovjeka, dostojanstvo Ijudskog bića, itd.
Kakva osoba je bio akademik Udovičić, možda se najbolje vidi iz naslova jedne njegove knjige „Nastojao sam biti…“ (čovjek). Za njega se može reći da je ta svoja nastojanja u potpunosti ostvario.
Iako nije nikada radio u Energetskom institutu Hrvoje Požar (EIHP), akademik Udovičić je bio rukovoditelj i profesor većini onih koji su osnivali spomenuti institut. U vrijeme nastanka ideje o osnivanju EIHP-a akademik Udovičić je bio ministar energetike i industrije u Vladi RH i maksimalno se zauzeo za osnivanje EIHP-a. Uz to je bio jedno vrijeme predsjednik Znanstvenog vijeća EIHP-a. Ono po čemu će ga pamtiti zaposlenici EIHP-a, koji su s njim surađivali, njegov je očinski odnos prema mladim ljudima i njegova spremnost za pomoći svakome kome je ta pomoć bila potrebna. Ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj energetici i društvu, ne samo kroz izrazito veliki broj pisanih radova, nego i kroz generacije svojih studenata i suradnika, uključujući veliki broj djelatnika EIHP-a.
Smrt akademika Udovičića je osiromašila akademsku i znanstvenu zajednicu za vrsnog znanstvenika, stručnjaka, a iznad svega iznimnog čovjeka.
Obitelji akademika Udovičića, prijateljima i znancima, zaposlenici EIHP-a izražavaju najdublju sućut.
