Studija o rješavanju problema energetskog siromaštva u ugovornim stranama Energetske zajednice

Tajništvo Energetske zajednice objavilo je studiju o rješavanju problema energetskog siromaštva u ugovornim stranama Energetske zajednice. Studija je počela prije godinu dana, a na njenoj izradi radili su stručnjaci iz Energetskog instituta Hrvoje Požar i Društva za oblikovanje održivog razvoj. Studija procjenjuje broj energetski siromašnih kućanstava, analizira zakonske okvire za zaštitu ranjivih i energetski siromašnih potrošača te istražuje glavne pokretače i uzroke energetskog siromaštva u ugovornim strankama Energetske zajednice: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Ukrajina.
Jedna od polazišta za studiju bila je činjenica da su stope energetskog siromaštva među najvišima u Europi, zbog kombinacije povijesnih, gospodarskih i infrastrukturnih čimbenika, uz reforme socijalnog i energetskog sektora tijekom postkomunističke tranzicije. Opseg energetskog siromaštva dodatno je pogoršan zbog pandemije covid-19, što je dovelo do povećane nezaposlenosti, smanjenog prihoda kućanstava i rastuće potražnje za energijom – svih čimbenika koji doprinose energetskom siromaštvu.

Napori za rješavanje problema energetskog siromaštva dio su inicijative za pravednu tranziciju Energetske zajednice kako bi se osiguralo da napuštanje fosilnih goriva bude socijalno pravedno i u interesu cijele zajednice. Studija je pokazala da, iako sve ugovorne strane imaju definiciju ranjivih kupaca, ta je definicija usko povezana s društvenim (dohodovnim) i zdravstvenim statusom. Ostali aspekti i pokretači energetskog siromaštva, kao što su energetska učinkovitost domova, spol i energetske potrebe, nisu uzeti u obzir. To znači da sva energetski siromašna kućanstva ne dobivaju potrebnu potporu. Analiza je otkrila da većina ugovornih strana provodi samo mjere podrške kako bi zaštitile ugrožene potrošače. Takve mjere samo privremeno smanjuju teret energetskog siromaštva bez uklanjanja njegovih glavnih uzroka. Mjere energetske učinkovitosti smatraju se najučinkovitijim instrumentima za borbu protiv energetskog siromaštva jer rezultiraju boljim životnim uvjetima, kao i smanjenjem potražnje za energijom, a time i potrošnje. Preporučene mjere uključuju potporu energetskoj rekonstrukciji zgrada, zamjenu kućanskih aparata, poboljšanje sustava grijanja, potporu obnovljivim izvorima energije, itd. Mjere za ublažavanje energetskog siromaštva također bi trebale biti uključene u nacionalne energetske i klimatske planove i nacionalne akcijske planove energetske učinkovitosti.
Zbog nedostatka točnih podataka ili povjerljivosti podataka studija je uspjela precizno procijeniti broj energetski siromašnih kućanstava samo u četiri zemlje: Crna Gora (8-15 posto), Srbija (7-22 posto), Ukrajina (13-18 posto) i djelomično Gruzija (do 24,6 posto). Za tri zemlje Europske zajednice, studija je mogla dati samo približne vrijednosti: do 37 posto kućanstava je energetski siromašno u Albaniji, do 40 posto na Kosovu i do 33 posto u Sjevernoj Makedoniji. Za te tri ugovorne strane, kao i za Bosnu i Hercegovinu i Moldaviju, studija preporučuje poboljšanje statističkih politika kako bi se omogućilo prikupljanje podataka i predlaže skup statističkih pokazatelja koji će se koristiti za mjerenje opsega energetskog siromaštva.
Studija predstavlja osnovu za budući rad i identificira velike nedostatke koje treba riješiti kako bi se stvorio održiv dugoročni okvir za rješavanje energetskog siromaštva u ugovornim strankama. Tajništvo će pratiti preporuke studije i stvoriti odgovarajuću platformu za suradnju.
Studiju možete pročitati i preuzeti OVDJE.