Ovo izvješće predstavlja sveobuhvatnu komparativnu analizu institucionalnog, pravnog, financijskog i tehničkog statusa sustava daljinskog grijanja i hlađenja (DHC) u regiji projekta REHEATEAST. Cilj je identificirati zajedničke trendove, izazove i čimbenike koji omogućuju prijelaz prema energetski učinkovitim, niskougljičnim mrežama daljinskog grijanja i hlađenja. Studija nastoji utvrditi postojeće izazove, nedostatke i primjere dobre prakse kako bi se podržao razvoj održivih, učinkovitih i niskougljičnih DHC sustava u skladu s energetskim i klimatskim politikama EU-a. Analiza se temelji na anketama među dionicima, pregledima politika i tehničkim procjenama kako bi se ocijenilo trenutno stanje i razvojni potencijal sektora, usmjerili regionalni napori prema čišćoj i otpornijoj infrastrukturi te potaknula ulaganja u DHC infrastrukturu.
Ključni uvidi
Struktura sektora i varijabilnost
Sektor DHC-a u regiji pokazuje značajnu raznolikost u veličini sustava, pokrivenosti i stupnju razvijenosti. Dok neka područja imaju koristi od gusto razvijenih mreža i dobro uspostavljene infrastrukture, druga su obilježena fragmentiranim sustavima, ograničenim dosegom i nižom pouzdanošću usluge. Razlike u gustoći korisnika, kapacitetima za proizvodnju topline i tehničkoj učinkovitosti odražavaju neujednačene razvojne putanje i upućuju na potrebu za ciljanom strategijom modernizacije.
Energetski izvori i učinkovitost
Većina DHC sustava još uvijek uvelike ovisi o fosilnim gorivima, posebice prirodnom plinu, kao glavnom izvoru topline. Iako postoji sve veći zamah za integraciju obnovljivih izvora energije poput biomase, geotermalne energije i otpadne topline, njihova primjena i dalje je ograničena zbog zastarjele infrastrukture, slabih investicijskih poticaja i nedostatka tehničke stručnosti. Osim toga, mnogi sustavi bilježe velike toplinske gubitke i operativne neučinkovitosti, što znatno utječe na ukupnu energetsku učinkovitost. Ovi izazovi naglašavaju hitnu potrebu za modernizacijom, pri čemu integracija obnovljivih izvora, snižavanje radnih temperatura i istodobna poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada mogu zajedno stvoriti bolje uvjete za usvajanje čistih energetskih rješenja.
Regulatorna i politička usklađenost
Regulatorni okviri znatno se razlikuju u svojoj podršci održivom razvoju sustava daljinskog grijanja i hlađenja (DHC). Neke jurisdikcije pokazuju snažnu usklađenost s EU direktivama i promiču dugoročne strategije dekarbonizacije, dok druge zaostaju u prenošenju zakonodavstva ili se suočavaju s izazovima zbog fragmentiranog upravljanja i ograničenih institucionalnih kapaciteta. Nedostaci u koordinaciji planiranja, slaba provedba strateških dokumenata i nedosljedno uključivanje općina usporavaju usklađen i koherentan napredak.
Financiranje i investicijska spremnost
Javno financiranje, osobito iz instrumenata EU-a i međunarodnih financijskih institucija, glavni je pokretač ulaganja u DHC sektor u regiji. Iako su neka područja uspješno iskoristila mehanizme sufinanciranja i programe tehničke pomoći, druga se suočavaju s ograničenim administrativnim kapacitetima i nerazvijenim portfeljem projekata. Velika ovisnost o operativnim subvencijama, osobito za sustave temeljene na fosilnim gorivima, dodatno ograničava financijsku održivost i obeshrabruje inovacije.
Novi modeli financiranja, poput javno-privatnih partnerstava, ugovora o energetskim uštedama i opskrbi, te energetske zajednice koje vode građani, i dalje su uglavnom neiskorišteni. Proširenje pristupa tim modelima zahtijeva poboljšane okvire planiranja, projektne prijedloge koji su bankovno prihvatljivi i posebne nacionalne programe ulaganja za sustave temeljene na OIE i sustave četvrte generacije.
Društvena pravednost i uključivanje potrošača
Pristupačnost, energetsko siromaštvo i percepcija potrošača ključni su čimbenici koji utječu na prihvaćenost i stabilnost DHC sustava. U mnogim područjima kućanstva se suočavaju s visokim troškovima grijanja zbog neučinkovitih sustava i ograničenih mehanizama podrške. Integracija socijalnog stanovanja s DHC sustavima je nedosljedna, a ciljani modeli subvencioniranja ili određivanja cijena za ranjive skupine korisnika rijetko su prisutni.
Prakse uključivanja potrošača znatno se razlikuju, uz vrlo ograničeno sudjelovanje u procesima planiranja ili određivanja tarifa. Transparentnost, kvaliteta usluge i povjerenje ključni su čimbenici koji utječu na zadržavanje i zadovoljstvo korisnika. Uključivanje društvenih aspekata u energetsko planiranje, osobito na lokalnoj razini, može povećati društvenu vrijednost i otpornost DHC sustava.
Tehnička spremnost i usmjerenost na budućnost
Tehnička spremnost za modernizaciju značajno varira. Dok neki sustavi pokazuju visoku operativnu učinkovitost i dobro su pripremljeni za integraciju obnovljivih izvora, drugi još uvijek nemaju osnovnu digitalnu infrastrukturu i alate za planiranje. Prijelaz na niskotemperaturne, međusobno povezane i pametne DHC mreže uvelike ovisi o lokalnoj stručnosti, stalnom pristupu modernim tehnologijama i snažnoj institucionalnoj podršci.
Budući razvoj DHC sustava sve se više usmjerava na dekarbonizaciju, digitalizaciju i međusektorsku integraciju. Prioritetne tehnologije uključuju dizalice topline, geotermalnu energiju, sunčane toplinske sustave, napredne kogeneracijske sustave temeljene na OIE te iskorištavanje otpadne topline. Povezivanje sektora (npr. grijanja s električnom energijom, mobilnosti i drugim sektorima poput vodikovih sustava) sve više dobiva na važnosti kao sredstvo za povećanje fleksibilnosti i otpornosti energetskog sustava.
Cijeli izvještaj možete pročitati OVDJE.
